Navigation Menu+

Vikend čitabica: žene i novac

Posted on Oct 25, 2019 by in trendovi | 0 comments

Prije nekoliko sam tjedana otišla na radionicu o investiranju. Naime, zaključila sam da moj “nos” nije dovoljan (iako je prilično točan) i odlučila učiti malo više o tome kako napraviti da novac radi za mene. Potpune iskrenosti radi, ne zarađujem neke lude iznose. Živim pristojno, ali nisam bogata. Iznosi koje bih ulagala su mali, ali svejedno sam željela znati malo više o svijetu ulaganja jer eto, znam napamet što je složeni kamatni račun i kako zapravo funkcionira stvar kad se umnaža. No, poanta teksta je: na radionici je bilo možda 10 sudionika. S izuzetkom predavača – skroz dragog brokera – i jednog dečka, sve su bile žene. I sve su bile s mojim pedigreom: imaju “nešto” novca viška, male mjesečne iznose, i žele pronaći način da oplode taj novac jer štednja nije neka sreća, posebno ne 2019. godine.

Posljednjih mjeseci promatram kako na Facebooku niču grupe koje se bave financijama. Danas mi je iskočila jedna pod nazivom Žene i novac. U drugoj – koja je sjajan izvor informacija o investiranju financijskoj pismenosti – admin je žena i većinom su sudionici žene.

Nešto se bitno tu događa, zar ne?

Moj je posao da pratim trendove. Više od toga, moj je posao da predviđam trendove. Zašto je to važno? Zato što u nekom trenutku treba donijeti neku odluku, uz razumijevanje okolnosti koje su dovele do sadašnje situacije, ali i uz dobro čitanje smjera u kojem se okolnosti kreću. Recimo da predviđam budućnost. Razni ljudi imaju razne talente, moj talent je da čitam suptilne znakove vremena i slažem priču koja će se dogoditi sutra, prekosutra, za pet dana.

A žene i novac… ima li tu doista nešto? Ima, ali mislim da je to putokaz, više nego konačno rješenje. Prije par godina, trčanje je bilo hit. Trčali su svi i njihov brat, a razlog je zapravo jednostavan. Trčanje je najdemokratskiji sport i iako ga je (kao i sve ostalo) dograbila industrija koja nas uvjerava da nam baš trebaju nove tajice po sezoni i super majice i najpametniji satovi i štajaznamštasvene (a što sam sve kupila, čisto da se razumijemo), za početi s trčanjem trebaju vam tenisice, trenirka i majica. I trčanje je jedan od sportova koji vam omogućava da za relativno kratko vrijeme – recimo, za mjesec dana – vidite ozbiljan pomak. Ne fizički, već doista dan za danom možete više nego ste mogli jučer. Pomiču se granice – prihvaćate kontrolu. Trčanje je eksplodiralo kao hit u trenutku kad je recesija dobrano pogodila Hrvatsku i kad su neki egzistencijalni izazovi bili veći nego ikad dosad. Odnosno, bili su nam novi – nismo se dosad susreli s kreditima, divljanjem valute, divljanjem kamata. Stvari su se događale suludo brzo – nikakvo čudo da nam se svima – metaforički – vrtjelo u glavi. Među trkačima bilo je uvjerljivo najviše žena. Ali uvjerljivo. Prevladavale su u svim grupama. Zašto? (I usput, isti je trend prisutan u cijelom svijetu, krenuo je u otprilike isto vrijeme kad je svijet pogodila Velika Recesija.)

Vježbaju, odnosno ne vježbaju, podjednako i žene i muškarci.

Ali u trčanje su uletjele žene. U značajno većem broju (iako ne, nemam točne podatke).

Je li trčanje zamijenilo pilates i yogu? Ne baš – yoga studiji su također procvali.

Je li trčanje zamijenilo teretane? Zapravo ne, teretane su zamijenili funkcionalni treninzi.

Što se onda dogodilo? Isto što i sada s novcem. Žene su preuzele kontrolu. Prepoznali su to i sportski brandovi: Adidas, Nike i Reebok okrenuli su se u svojim kampanjama ženama. Prepoznali su upravo potrebu za preuzimanjem kontrole. I drugi su brandovi uhvatili taj val rastućeg ženskog samopouzdanja: Always je izletio s Like a girl kampanjom, Dove se okrenuo pravoj ljepoti… doslovno nema branda koji ne jaši po ideji ženskog samopouzdanja.

A u društvu se istovremeno događa #metoo, kako vani, tako i u Hrvatskoj. Žene (pre)uzimaju kontrolu nad svojim životima, a to se pak najbolje vidi u jačanju populističkih pokreta i vrlo radikalno desnih struja u većem dijelu svijeta. Jer, istovremeno imamo #metoo i “grab them by the pussy” narative. Istovremeno imamo vrlo snažan #spasime pokret u Hrvatskoj i vrlo konzervativnu struju koja zagovara koncept “drugotne” i podređene ženske uloge u obitelji. Drugim riječima, svijet prolazi značajnu transformaciju i s jedne je strane ženska samosvijest, a s druge potreba da se zadrži postojeće stanje.

Osobno, naravno, imam stav kojoj strani pripadam, ali mogu razumjeti i struju koja bi da sve ostane kako jest. Promjena je uvijek neugodna, čak i kad je u konačnici dobra za sve uključene. Ali poanta ovog teksta je u promjeni koja se događa pred nama. Dubinska je, i mnogo šira od žena koje trče ili žena koje svojih 500-njak kuna viška mjesečno izdvajaju za ETF-ove ili neke slične financijske instrumente. Promjena znači redefiniranje stvari koje smo dosad uzimali zdravo za gotovo.

Kako komuniciramo?

Kako stvaramo odnose?

Kako definiramo obitelj? (Mimo ustavnih definicija, silovanih referendumom koji se SDP-ova Vlada nije usudila rušiti.)

Kako definiramo posao?

Kako definiramo ambiciju?

Kako definiramo slobodu?

Koje vrijednosti smatramo važnima?

Namjerno izbjegavam prvoloptaške zaključke o spolnim i rodnim ulogama jer je o tome napisano more tekstova. Ovo zapravo nije tekst o feminizmu (jer jednostavno nije moja tema danas), niti o #metoo pokretu, niti o Istanbulskoj. Ako nekog zanima kakav je moj stav, može me pitati, rado ću objasniti.

Ovo je tekst o promjeni koja ne dolazi, već je došla, i temeljito mijenja postavke svijeta koji doživljavamo. Činjenica da se žene, obične žene, počinju zanimati za novac, za poduzetništvo, za financijsku slobodu i neovisnost, za osobne projekte i slobode govori o jako važnim promjenama koje se događaju. I to u svakom segmentu života: u načinu na koji poslujemo, u načinu na koji surađujemo, u komunikaciji, u odnosima moći… Svijet se – metaforički – okreće na glavu (usput, glas onih koji bi se bavili klimatskim promjenama utjelovljen je u jednoj djevojci – nimalo slučajno), ali u komunikaciji stvari kompanije još nisu ustanovile da se to događa jer se i dalje u komunikacijskom, marketinškom smislu kad je o novcu i poslovanju riječ obraćamo muškarcima. Poslovni svijet po definiciji je muški, iako tu definiciju stvarnost posljednjih godina snažno demantira.

Stigle su, dakle, promjene. I zapravo je najmanje bitno što mislite o njima – one su tu i koliko nas povijest uči, tako duboke promjene nikakva reakcionarna strujanja ne mogu zaustaviti. Usporiti, to da. Ali ne i zaustaviti.

Submit a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *